Jorgan

Blinka, trepće, ruka mi se kreće,
evo, sve po tastaturi kuckam,
ne gledam, samo pišem, dobacujem,
ideje smišljam, prstima puckam.

A, tamo voda šumi, nikad ne spava,
jorganom se pokrila, čaj crni pije,
oslonila na žutu komodu i sanja,
a jorgan žuti, samo miriše i grije.

Bijeli svijet, na drugom sam kraju,
nemiran malo, slušam psa što reži,
al' u nekim trenucima, malo u raju,
jer laptop fiksni, na jorganu leži.

Pospan možda jesam, al' me to budi,
ne znam šta da mislim, kažem,
u meni se komeša, šta je to ljudi,
bio sam super, a sad suze slažem,

Evo satima mi Facebook oglas plasira,
nade ima, riješiće se crna misao,
ona kaže spavaj, virtualno me masira,
umoran da, ali njoj bih pjesmu pisao.

  1. maj 2013

    Related hyperdocument tags

poem

Verbatim Copying and Distribution

Copyright © 2021-07-07 01:00:03.908884+03 by Jean Marc Louis.

Verbatim copying and distribution of this entire article are permitted worldwide, without royalty, in any medium, provided the copyright notice, the document’s official hyperlink and this permission notice are preserved. It is not required to retain page headings and footers or other formatting features. Retention of weblinks in both hyperlinked and non-hyperlinked media (as notes or some other form of printed URL in non-HTML media) is required.