Vreli obraz uho mi grije,
diram, osjećam kako vrije,
s krvi obilježavam je, šaram,
umobolno hoću da je param.
Vruće tijelo ne zna kuda ide,
ne zna da je oči u mraku vide,
i da je život uskoro završen,
momenat patnje biće savršen.
Po stolu struže koža znojava,
u mraku je grabi zlobna pojava,
za pokretima želja je hvata,
nokti se bodu oko živog vrata.
Misli, osjeća i nada se kako živi,
dok ne uvidi da vrat joj se krivi,
osjeća zrak da je sada sladak,
dodiri je režu i život je kratak.
Copyright © 2021-07-07 01:00:03.408691+03 by Jean Marc Louis.
Verbatim copying and distribution of this entire article are permitted worldwide, without royalty, in any medium, provided the copyright notice, the document’s official hyperlink and this permission notice are preserved. It is not required to retain page headings and footers or other formatting features. Retention of weblinks in both hyperlinked and non-hyperlinked media (as notes or some other form of printed URL in non-HTML media) is required.